Pravni fakultet uči te da odijelo ne čini čovjeka, ali bez odijela te nitko ne smatra čovjekom vrijednim trošenja vremena. Ondje naučiš padati jer si iz krivog grada, jer krivo misliš, imaš majicu krive boje, krivo dišeš, jer je sunčano, oblačno, kišovito, jer su porasle cijene benzina i jer su mediji napaljeni na profesora, ali naučiš se i dizati. Između padova i uspona, naučiš gutati uvrede i biti ponizan jer njima predstavljaš prepreku između kave i ručka, a bez njih ne možeš. Za njih si ništa, a bez njih isto to. Naučiš biti zgažen, ali i gaziti druge, stampedo, bez emocija, uz onaj smiješak s početka, profesionalno, ledeno. Iz pepela upoznaješ svijet i shvaćaš koliko zapravo vrijediš, koliko je pobjeda slatka i kako je kad si gore. Shvatiš da je život arena, no da uvijek ima onih koji će ti pružiti ruku, prijateljski il' profesionalno, ali povući te ondje, a ti ćeš sutra možda povući njih.
Pravni fakultet uči te da ljudi lažu, a uči te i lagati, uči da ljudi odlaze. Pravo te uči da hodaš sam. Ovdje naučiš da je uspjeh jedino mjerilo, da su svi jednaki, a zapravo nitko nije. Naučiš da oko tebe prečesto nisu prijatelji nego kolege, da se iza šale krije suza, iza pogleda zavist, iza blještavog prosjeka čašica tuge, antidepresivi, pravilno posloženi setovi negativne motivacije, litre red bulla, tone kave i, preko knjiga, isprazni pogled na prepunu ulicu.
Naučiš da je na svako „kako si“ odgovor „dobro sam“, a strah proviruje tek pred spavanje. Pravo te nauči da nosiš masku, samouvjereno pružaš ruku, ležerno hodaš gradom i namiguješ poznanicima, pa se spustiš u podrum i utopiš u sivim rečenicama prekrivenim šarenim flomasterima koje, zapravo - voliš.
Neočekivano, katarzično.
Pravo te nauči da budeš najbolji, da manje od toga ne postoji. Nauči te da se zaljubljuješ u zaljubljenost ljudi u ono čime se bave i da se zaljubiš u taj, možda lažni, ali ipak, barem tračkom, glamurozni svijet koji si odabrao. Nauči te voljeti nevoljivo. Na pravu naučiš živjeti i boriti se; gubiti, a izlaziti kao pobjednik. Gledaš iz kuta dvorane i vidiš sebe na pozornici, svoje lice, osmjeh i savršenu frizuru. I bit će tamo, samo ako odlučiš da ti to želiš, zaljubiš se, predaš strasti, ako napraviš sve da ne posustaneš putem i utopiš se u suzama prosjeka.
E da... par redaka motivacije za sredinu tjedna, da možemo dalje. I prvo lice množine, da ne budem sam. Romano vivito more.
Nema komentara:
Objavi komentar